Jesenja Agora Kijev 2015 - Rebuilding democracy

Upravo sam na svojoj scratch mapi kovanicom od 0.10 grivni izgrebala Ukrajinu.

”What’s your next stop?”

”Ukraine.”

”Isn’t there like war going on there?”

”Yup. I’m going there to demonstrate.”

Ovo je bila šala. Kijev izgleda mirno koliko i Beograd. Čak malo i podsjeća na njega, sa onim kontrastom starih zgrada sa blijedim fasadama i modernih prodavnica u njima, sa širokim, prometnim ulicama. Čak i ljudi liče. Sloveni. Osjećala sam se lijepo u toj ”Majci ruskih gradova”. Ipak, taj put u Ukrajinu nije bio samo turistički. Bio je posmatrački. Iskustven. Pokušala sam da osjetim taj grad, da zaronim u njega malo dublje. Agora mi je pomogla uveliko. Ne samo konferencija kao opšti pojam, nego ljudi tamo, njihova istupanja, riječi, mišljenja. Aktivnost.

Ova moja objava na službenoj FB grupi Agore Kijev zaista govori ono što sam mislila i o utiscima koji su mi ostali.

Holanđani su pokazali aktivnu ulogu u ovom događaju čija je tema bila ‘Rebuilding democracy’. Pokazali su kakav je njihov sistem obrazovanja, koliko su slobodni da postave pitanje, da iskažu svoje mišljenje i upere prstom u nelogičnosti. Odmah iza njih su bili Nijemci.

Ali, bez obzira i na tu nacionalnost, riječ je prije svega o mladim ljudima, o, ugrubo 600 nas koji smo se okupili iz cijele Evrope u jednoj Ukrajini, koja nije ni u Evropskoj uniji, a čiji su studenti pokazali izvrsne sposobnosti organizacije, altruizam, energiju i volju za promjenama i buđenjem svijesti kod svojih kolega iz ostalih država.

Provodeći vrijeme na ovoj konferenciji, 24h okružena mladim ljudima pod okriljem AEGEE-a, nijednog trenutka nisam se osjećala kao da mi tu nije mjesto. Nisam pomislila šta ja radim ovde, treba da sam kod kuće i da polažem ispite. Dijelom zato što znam i da ću te ispite ispolagati i stići sve vremenom, a dijelom i zato što sam bila dio jedne nesvakidašnje stvari.

Ova objava jednog dečka iz jedne poljske AEGEE antene nakon svega na grupi Agore mi je bila pravi pogodak:

DEAR ALL,

many words of gratitude have been said already and there is really no point in repeating them – the Autumn AGORA was just splendid and everyone should admit that, no exceptions to be made.

Hereby I would like to point one thing that came to my mind when in Kyiv I was enjoying my time out of the AEGEE bubble. I do not know your motivation and do not want to judge your attitude towards the event itself. I just wish to believe that you have not wasted your time in Ukraine, especially when many of you have traveled to this country for the first time in your life.I do hope you all had a chance to think about the situation this country is facing now and that you reflected on how difficult is to be a Ukrainian youngster at times of an ongoing war. I believe you not only have taken fancy selfies at Maidan Nezalezhnosti without having thought about those who lost their lifes fighting for better future. This event should not have been only about fun, it had its hidden meaning and I do wish you all felt the same. Pity not that many of you turned up the day before the AGORA when an important conference took place – as for me the ‪#‎YoungUA‬should have been placed for all of us in the core interest of ours.

Again, I felt inspired by the level of patriotism and national pride Ukrainians shared with us in Kyiv. No wonder I do really envy Ukraine that as a nation it believes in Europe much more that many of us very often.

The conflict in Donbas is not over, Russia is playing well on our indecisiveness and that useless European political correctness – as a united youth from all over the continent we should try to do our best in ensuring Ukraine that we do care about its youth and its future.

On my own behalf I would like to ask you to reflect again on what you have experienced in Ukraine. It would be a great loss if we, soon after this amazing event, come back to our comfy lives without considering what Ukraine has to deal with at the moment. On behalf of AEGEE Eastern Partnership Project, I wish our association further developments so that AEGEE is able to work another two years on burying the gap of incomprehension.

Much love to all participants,

Adrian Browarczyk

AEGEE Eastern Partnership Project

Ja to upravo pokušavam, da napravim neki osvrt na ono što sam doživjela u Kijevu. Ne želim da sve ostane na par fotki nastalih u centru i na par riječi zapisanih u svesci dok sam, slagajući misli sama ispijala latte u prelijepom kafeu u uličici koja vodi do centra. Zbog toga svega, zato što je stvar koja je važna, zato što sam vidjela angažovanost drugih mladih, pametnih ljudi, zato što je neko izdvojio vrijeme da napiše ovu objavu iznad, odlučujem da razmislim i ostavim neki trag o onom što sam doživjela.

Ovo nije bilo još jedno putovanje iz želje da se ode bilo gdje i vide nove stvari, ulice, arhitektura i da se naprave lijepe fotografije. Ovo je od početka bilo putovanje podstaknuto činjenicom da sam postala predsjednica naše antene, a to za mene znači odgovornost. Željela sam da odem i vidim kako stvari funkcionišu na evropskom nivou naše organizacije. Zadovoljna sam onim što sam vidjela. A šta je to?

• Vidjela sam kako se grupa od 100ak organizatora, ne samo iz AEGEE-Kijeva, nego i antena iz drugih gradova koji su došli da pomognu angažovalo oko ove velike konferencije.
  Izdvojili su svoje vrijeme, spavali sa učesnicima u fiskulturnoj sali na dušecima i vrećama za spavanje, budili se prije svih – to znači oko pola 6 svako jutro, da bi probudili nas ostale muzikom iz ogromnih zvučnika koje su sami obezbijedili, da bi nam dali do znanja kolliko vremena imamo da bismo stigli na bus koji su za nas obezbijedili, čekali nas na stanici istog busa, putovali sa nama do Instituta gdje se konferencija održavala tri dana, čekali nas tamo, pravili nam kafe i pripremali osvježenje, vodili na doručke, ručkove i večere, na žurke, pozivali nam taksije i mrznuli se sa nama ispred kluba dok ne stignu, donosili nam vodu kad se napijemo i govorili da će sve biti okej, obezbjeđivali ljekarsku pomoć za hitne slučajeve. Išli poslednji na spavanje.
  Bili su tu za svako naše pitanje i svaki prohtjev i nijednom nisam čula ”ne znam” ni od koga od njih. Svi bi se angažovali da nam daju odgovor i upute nas. I tako za 600 ljudi.
  Vidjela sam šta znači dobar i uigran tim. Kod svakog od njih sam vidjela želju da bude dio te priče, koju su planirali dvije godine unazad.

• Zatim, vidjela sam ljude na raznim pozicijama u AEGEE-u na evropskom nivou, koji obavljaju svoje funkcije odgovorno i profesionalno.
  ”You are young people, you are part of a non-profit organization. You are the right people to make some changes, now when you’re not blinded by how much profit you can gain, but how much good you can make for the society.” – rekla je žena iz Asocijacije Franck Biancherija, gost na Agori. Nisam ranije razmišljala na taj način. Nisam razmišljala da novčana motivacija može biti slabija od drugih motivacija, jer je u mojoj zemlji naglasak na tome da ova prva nadjačava sve ostale. Treba li uopšte da naglašavam da to ne znači da treba odbiti priliku za zaradu kad nam je novac potreban i zaboraviti na njegovo postojanje i važnost? Nadam se da ne, jer ne živim u utopiji i nisam to željela da kažem. Poenta je u tome da nekad postoje i važnije stvari od zgrtanja bogatstva. I da su to često stvari vezane za činjenje dobrih stvari za sebe i društvo.

• Vidjela sam ljude spremne da zagrebu pitanja važna za budućnost svih nas kao Evropljana. To su svi delegati konferencije koji su uzeli aktivno učešće u diskusijama, svi koji su istupili, dali primjedbu, skrenuli pažnju na bitno. To su, na primjer, ljudi koji bi učinili sledeće: istupili ispred svih u 20:00h, kad je već bilo vrijeme za završetak sesije i odlazak na večeru i dali prijedlog da se ponovi glasanje za 2 od 4 prijedloga, koja su imala približan broj glasova, kako bi se utvrdilo koji je zaista pobijedio. ”Ludi Holanđani!” – pomislila sam. Čak je i Holanđanin koji je sjedio do mene ispustio zvuk ”C’mon!”, kao da mu je dosta svega. Ali, ubrzo se ispravio ”He’s got a point, you know. Rules are rules”. Bio mi je simpatičan. Glasali smo ponovo, iako je svima bilo dosta svega. Glasali smo, jer se onaj koji je to predložio držao svog stava, uvjeren u njegovu važnost. Stavio je važnost donošenja odluke koja se tiče cijele mreže ispred gladi, činjenice da je vrijeme za kraj konferencije i umora. Naravno, prvo smo glasali da li uopšte želimo da glasamo, ipak je to bila demokratija u punom svom svjetlu

Takve stvari su mi ostavile utisak.

To i još brdo prizora ljudi koji se sreću i pozdravljaju nakon ko zna koliko vremena, koji su se nekad negdje upoznali, sarađivali, družili, radili na nekom važnom projektu. Onda i ljudi koje sam ja upoznala tek sad, sa kojima sam razgovarala o temama kao što je Evro-optimizam i tome šta je Evropa koju oni iskušavaju svaki dan oko sebe. Zanimljivo je koliko su nam percepcije u nekim stvarima različite.

”I can say that I am Euro-optimistic.” – rekao mi je dečko iz jedne njemačke antene.

”Really? Why?”

”Because of the everyday happenings around me that make me feel optimistic about the whole idea of united Europe.”

” Wow. I could say the opposite.”

Ali, složili smo se da je važno diskutovati, dijeliti mišljenja. Širiti vidike.

”I am here to get inspired. By people like you, by conversations and by observing what is going on at this conference”

” I agree. But at the end, inspiration only has point if people actually DO something because of it. If you and me, driven by our great exchange of opinions and experiences never do anything, nor become better people who will act in at least a little bit better way than they did before, aren’t those words in vain?”

Ja se nadam da ovo proživljeno na jesenjoj Agori u Kijevu neće biti uzalud, ni za mene, ni za ostale delegate. I nadam se da će naša – novosadska ekipa izdominirati na Agori koja dolazi. Agora Bergamo, vidimo se!

Sve slike na fb grupi Agore.

O tome šta je Agora i detaljnije o njoj, možete pročitati ovde.

Dragana Tošić

Predsednica AEGEE Novi Sad 2015/16